Slobodan Jovanović o srbijanskoj školi početkom sedamdesetih godina XIX veka:
»Bili su ustanovljeni učiteljski zborovi [... tj.] mesečni sastanci svih učitelja istoga sreza radi dogovora o poboljšanju nastave. Ova ustanova ubrzo je uginula. Osem učitelja iz sreskoga mesta drugi su nerado dolazili na te zborove, jer im nije plaćana poputnina. Na prvim sastancima, učitelji su govorili o poboljšanju svoga stanja, ne o poboljšanju nastave: kada su tu temu iscrpli, nisu znali o čemu drugom da govore.«
Treba biti strašno ogorčen nastavnik pa ne uočiti napredak: tadašnji su učitelji bili zadovoljni malim, zato su brzo iscrpli pitanje ličnog blagostanja. Današnji žive trockistički ideal permanentne revolucije. Pri takvom stanju stvari, ko će još misliti na nastavu?
ReplyDeleteJa kao nastavnik pri pomenu na Trockog mogu da pomislim samo na malj koji je dobio u glavu. A ovaj sjajni opis Slobodana Jovanovića dopunio bih Nušićevim rečima iz Autobiografije: "Kao ostaci izumrlih naroda, rimskoga i jelinskoga, žive još i danas, rasuti po raznim gimnazijama, profesori latinskog i grčkog jezika."
ReplyDeleteSrce na ruku, Trocki je poginuo kao Raspućinova baba, od sekire (zapravo, alpinističkog cepina). Ali, nije u tome stvar. Vi i drugi autori bloga ste hvale vredni izuzeci u dubokom moru nastavničke indifrentnosti prema struci. Oni tu indifirentnost nisu naknadno stekli, sa njom su upisali klasične studije ili romanske jezike ili šta već čoveka čini kadrim da deci utuvljuje latinski. Zadesili su se tu od muke: ili su izvikanija mesta bila popunjena, ili su ih naterali ambiciozni roditelji ili neka treća nesreća. Od njih nikad neće ispasti valjan profesor. Svoju nauku ne poznaju i ne tiče ih se. Na seminare i usavršavanje ići će ako moraju, a vratiće se još dublje mrzeći i Rimljane i Grke i sve njima srodno, jer se ništa ne mrzi kao ono što, za šta se očekuje da ga volite. Izvinite što sam sa zabavnog Nušića skrenuo na gorkog Domanovića; znam koliko se svi trudite da tu tmurnu sliku izmenite, ali mi taj napor kadikad izgleda poput... nečeg iz mitologije.
ReplyDeleteKahm... Pošto je ovaj blog dobrim delom namenjen i nastavnicima klasičnih jezika, ne verujem da bi im se baš mnogo dopao Vaš opis njihove struke :) Mislim da ništa ne dobijamo generalizacijama. Čak i nastavnici klasičnih jezika su individue i ima ih (tj. nas) raznih, kao i u svim drugim felama. Veliko je iskušenje u opštem institucionalnom i društvenom rasulu upreti prstom u jednu grupu ljudi i njihovu indiferentnost, ili šta god drugo, označiti kao glavni uzrok, ali od toga nikom neće biti bolje. Vi ste kanda imali baš gadnog nastavnika latinskog, toliko se da naslutiti :) Moja profesorka latinskog u X gimnaziji, Kristina Mladenović, toliko je volela svoj predmet da sam njoj zahvaljujući i ja na kraju završio na škriputavom drugom spratu dobro nam poznatog zdanja. Prema tome, quot magistri tot sententiae :)
ReplyDeleteNismo se najbolje razumeli, a odgovornost za nesporazum snosim isključivo ja, jer sam se u pisanju komentara vodio isključivo emotivnim razlozima. Doduše, grešite što mislite da sam imao gadnog nastavnika latinskog - gotovo da ga nisam uopšte ni imao i to na kratko. Moja je afektiranost vođena drugim razlozima i nju mi s pravom prebacujete. Ipak, nisam ni sasvim uopštio slučaj, štaviše vas sam lično (pod firmom "autori bloga") izdvojio, a upravo u nadi da blog nije samo namenjen nastavnicima, već da se nastavnici zaista njime i koriste, napisah što napisah. I u drugom uverenju: da blog podstiče i polemiku i kritiku i podstrek svih aspekata klasičnih studija, koji nas okupljaju na istom mestu, kao oko logorske vatre :) Oprostite još jednom na ponešto drastičnom pogledu na stvari.
ReplyDelete