Odavde možete preuzeti najnoviju verziju »Kumulativnog vokabulara« namenjenog našim studentima na tečajevima Latinski I i Latinski II.
S tim u vezi da kažem i ono što mnogi znaju ali mnogi i ne znaju.
Već je treća školska godina kako sa studentima prve i druge godine Klasičnih nauka radimo na postepenom i sistematskom usvajanju bazičnog latinskog vokabulara. Naši đaci dobijaju u ruke listu najpotrebnijih latinskih reči, uspostavljenu na osnovu objavljenih frekvencijskih istraživanja, s izvesnim obzirom na programske i praktične potrebe naše nastave. Lista obuhvata blizu 2000 jedinica raspodeljenih u četiri grupe, koje predstavljaju semestralne porcije vokabulara. Ni raspodela po semestrima, opet, nije slučajna, već je udešena tako da se đaci što pre naoružaju onim naj-najprečim vokabularom, bez kojega početnik posrće toliko da ne može s korišću čitati ni najlakše tekstove.
Od mladih klasičara se, dakle, očekuje da u svakom od prva četiri semestra studija usvoje nešto ispod 500 latinskih reči. Poznavanje tih reči se iziskuje na kolokvijima i ispitima. Pismeni deo naših ispita sada je uređen tako da se reči sa spiska moraju znati, a reči van spiska protumačene su među objašnjenjima koja dajemo uz zadatke; rečnici se ne koriste.
Posle desetak ispitnih rokova pod tim režimom, mi izvesno znamo ono čemo smo se isprva bojažljivo radovali: postignuće kandidata na pismenim ispitima poboljšalo se drastično i dramatično. Ne samo što se đaci sad ozbiljnije pripremaju, već i oni koji bi po staroj lošoj navici na ispitu zamenili glavu rečnikom sad više nemaju druge nego da uključe mozak. U rezultatu, na našim pismenim ispitima i dalje postoje, pored dobrih ili odličnih, i nedovoljno dobri radovi, s kojima se ne prolazi, ali – hvala Bogu! – više nam niko pod firmom »prevoda« ne predaje besmislene nizove reči pribavljenih putem silovanja latinskog rečnika.
Koji je širi interes ove stvari?
Širi interes leži u tome što naš »Kumulativni vokabular« svojim sastavom zadovoljava opšte potrebe tradicionalno koncipirane latinske nastave, čiju okosnicu čini rad na štivu praćen i podržan izlaganjem latinske gramatike. Nevezan ni za koji konkretni udžbenik ili hrestomatiju, on u osnovi odgovara ma kojem tečaju koji hoće da osposobi đake za razumevanje latinskih tekstova servirajući im, s tim u vidu, savladive porcije gramatičke materije u prihvatljivom redosledu.
Kad je posredi latinska nastava u gimnazijama, svakako bi najbolje bilo imati udžbenike koji bi sistematski, kroz štivo i vežbanja, insistirali na najpotrebnijim latinskim rečima. No i u nedostatku takvih udžbenika vokabular se može bolje konfigurisati i pripremiti za lakše usvajanje. Frekvencijski spisak latinskih reči zasnovan na objektivnim činjenicama može bitno da pomogne nastavniku koji se pita na kojim rečima treba nastojati, šta zahtevati, šta uvežbavati. Naš »Kumulativni vokabular« sračunat je da odgovori i na takva pitanja. A kako se on sve može konkretno iskoristiti, o tome bismo takođe mogli da govorimo – ali će više vredeti da razgovaramo: zato i jesmo ovde. Razgovarajmo, dakle.
S tim u vezi da kažem i ono što mnogi znaju ali mnogi i ne znaju.
Već je treća školska godina kako sa studentima prve i druge godine Klasičnih nauka radimo na postepenom i sistematskom usvajanju bazičnog latinskog vokabulara. Naši đaci dobijaju u ruke listu najpotrebnijih latinskih reči, uspostavljenu na osnovu objavljenih frekvencijskih istraživanja, s izvesnim obzirom na programske i praktične potrebe naše nastave. Lista obuhvata blizu 2000 jedinica raspodeljenih u četiri grupe, koje predstavljaju semestralne porcije vokabulara. Ni raspodela po semestrima, opet, nije slučajna, već je udešena tako da se đaci što pre naoružaju onim naj-najprečim vokabularom, bez kojega početnik posrće toliko da ne može s korišću čitati ni najlakše tekstove.
Od mladih klasičara se, dakle, očekuje da u svakom od prva četiri semestra studija usvoje nešto ispod 500 latinskih reči. Poznavanje tih reči se iziskuje na kolokvijima i ispitima. Pismeni deo naših ispita sada je uređen tako da se reči sa spiska moraju znati, a reči van spiska protumačene su među objašnjenjima koja dajemo uz zadatke; rečnici se ne koriste.
Posle desetak ispitnih rokova pod tim režimom, mi izvesno znamo ono čemo smo se isprva bojažljivo radovali: postignuće kandidata na pismenim ispitima poboljšalo se drastično i dramatično. Ne samo što se đaci sad ozbiljnije pripremaju, već i oni koji bi po staroj lošoj navici na ispitu zamenili glavu rečnikom sad više nemaju druge nego da uključe mozak. U rezultatu, na našim pismenim ispitima i dalje postoje, pored dobrih ili odličnih, i nedovoljno dobri radovi, s kojima se ne prolazi, ali – hvala Bogu! – više nam niko pod firmom »prevoda« ne predaje besmislene nizove reči pribavljenih putem silovanja latinskog rečnika.
Koji je širi interes ove stvari?
Širi interes leži u tome što naš »Kumulativni vokabular« svojim sastavom zadovoljava opšte potrebe tradicionalno koncipirane latinske nastave, čiju okosnicu čini rad na štivu praćen i podržan izlaganjem latinske gramatike. Nevezan ni za koji konkretni udžbenik ili hrestomatiju, on u osnovi odgovara ma kojem tečaju koji hoće da osposobi đake za razumevanje latinskih tekstova servirajući im, s tim u vidu, savladive porcije gramatičke materije u prihvatljivom redosledu.
Kad je posredi latinska nastava u gimnazijama, svakako bi najbolje bilo imati udžbenike koji bi sistematski, kroz štivo i vežbanja, insistirali na najpotrebnijim latinskim rečima. No i u nedostatku takvih udžbenika vokabular se može bolje konfigurisati i pripremiti za lakše usvajanje. Frekvencijski spisak latinskih reči zasnovan na objektivnim činjenicama može bitno da pomogne nastavniku koji se pita na kojim rečima treba nastojati, šta zahtevati, šta uvežbavati. Naš »Kumulativni vokabular« sračunat je da odgovori i na takva pitanja. A kako se on sve može konkretno iskoristiti, o tome bismo takođe mogli da govorimo – ali će više vredeti da razgovaramo: zato i jesmo ovde. Razgovarajmo, dakle.
Drage kolege,potpuno sam oduševljena ovim blogom i evo, javljam se sa radošću, kao lokalni gimnazijski nastavnik.Vokabular ovog tipa i volumena sjajna je zamisao i veoma je koristan za studente i pretpostavljam, učenike filoloških gimnazija. No, pozivam kolege da popričamo o vokabularu koji bi bio primenljiv u običnim gimnazijama, a naročito o njegovoj svrsi. Naime,kao što većina nas zna, većinu učenika u realkama je relativno teško privući i zainteresovati za "mrtvi jezik".Deklinacije, konjugacije, konstrukcije, kulturna istorija...Većina nas se dovija, puštamo filmove, čitamo zanimljivosti iz svakodnevnog života u Rimu...Ipak nam je put prilično grbav - neki učenici uče jer tako treba, neki pak ne uče, jedni se dovijaju, drugi ne, a tek nekolicina se odistinski zainteresuje. Reči koje postoje u našim udžbenicima većinom nisu one koje bi bile neophodne bilo kom budućem akademskom građaninu, a veliko su opterećenje za učenike ukoliko moraju da ih znaju napamet i primenjuju iste prilikom usmenog ili pismenog odgovaranja. Ne zaboravimo da su to deca koja će ići na sasvim različite studije, te je poznavanje miles -a ili puella -e za njih prilično besmisleno.No, svakako sam uverenja da bi trebalo sastaviti jedan vokabular reči koje se više ili manje izmenjene u odnosu na svoj latinski početak koriste u srpskom ili engleskom jeziku.Na ovome upravo radim i to tako što biram te reči na prvom mestu iz samog udžbenika, a potom i one kojih nema u udžbeniku, a smatram ih potrebnima. Nisam sigurna koji broj bi bio adekvatan, a deca će ih učiti napamet, pa će nakon propitivanja za to dobijati i ocenu. Dosada i od sada na svim pismenim proverama znanja dozvoljavala sam i dozvoljavaću rečnik, a ovo će biti obaška. Volela bih da čujem šta ostali misle, pa možda i mi svi klasični nastavnici možemo da se dogovorimo koje su to reči i koliko ih je. Kada budem sastavila svoj spisak, mogu ga proslediti. Hvala i pozdrav svima. Tanja Kiselički
ReplyDeleteZahvaljujem na vokabularu i, uopšte, na sjajnoj ideji! Potpuno se slažem s koleginicom Kiselički, isti princip bi trebalo uvesti i u srednjoškolsku nastavu latinskog svih tipova i svih nivoa. Time bi se, uz sve prednosti koje Vojin navodi, rešili i neki gorući problemi nastave latinskog, poput, na primer, opšteg usaglašavanja naših očekivanja od učenika. Takozvani očekivani ishodi nastave latinskog, kako to vole da krste pedagoške birokrate, moraju biti jasnije formulisani i standardizovani u praksi. Formulisanje vokabulara je svakako važan deo toga. Jedino mi se čini da tu stvar nema potrebe čvrsto vezivati za pitanje udžbenika. Nema nikakve štete od toga da se učenici prilikom obrade tekstova iz udžbenika susreću s rečima koje neće morati da uče napamet. Čak smatram da je upotreba (ne zloupotreba!) rečnika klasičnih jezika važna disciplina sama po sebi, koju ne treba sasvim istisnuti. Može se i rečnik koristiti s mozgom ako se zna kako, ali njegovu upotrebu svakako treba svesti na razumniju meru. I za kraj, da li je iko napravio takav studentski vokabular iz grčkog? To bih veoma voleo da vidim!
ReplyDeleteProfesor Wilfred E. Major (Louisiana State University) je pre nekoliko godina napisao članak u kojem je istraživao koji se vokabular najčešće nalazi u grčkim tekstovima, i njegovo istraživanje je dalo dva spiska reči, jedan koji daje otprilike 50% reči koje se nalaze u jednom grčkom proznom tekstu, i jedan veći spisak reči koji obuhvata oko 80% svih reči u tekstu. Možda će Vam ovaj članak biti od koristi, pa ako ste zainteresovani, rado ću Vam ga proslediti.
DeleteAko je neko zainteresovan za ovaj članak, neka mi pošalje e-mail na adresu wulle92@gmail.com, i ja ću poslati članak.
ReplyDelete