Možda je, kako čujemo, i u Italiji nastava klasičnih jezika trenutno u
krizi, ali Italijanima ipak ne pada na pamet da sasvim puste niz vodu slavno
antičko nasleđe. U svom jasnom poimanju korenova vlastitog kulturnog
identiteta, oni ponekad ne žale ni truda ni para da u rad na očuvanju tekovina
antičke baštine uključe i druge. Na radost i polzu tih drugih, koji se usput
ogrebu i za malo mediteranskog sunca, koje, uprkos krizi, u Italiji sija nekako
najlepše.
U proleće svake godine, u idiličnom sicilijanskom gradiću po imenu Palacolo
Akreide, četrdesetak kilometara zapadno od Sirakuze, održava se veliki
međunarodni omladinski festival klasičnog pozorišta. Svake godine grad ugošćuje
učenike nekoliko desetina srednjih škola iz raznih krajeva Evrope, koji na
kamenim pločama dobro očuvanog grčkog pozorišta izvode svoje adaptacije
klasičnih drama. Osnivač festivala je Nacionalni institut antičke drame, INDA (Istituto Nazionale del Dramma Antico), a
maja sledeće godine festival će biti održan po devetnaesti put. Kako sam
organizator navodi na svom sajtu (http://www.indafondazione.org/en/indagiovani/festival-dei-giovani/),
stvar je godinama rasla i dobrano narasla: ove godine je učestvovalo oko tri
hiljade učenika iz devedesetak obrazovnih institucija, što festival čini
najvažnijom manifestacijom tog tipa na svetu. Osim evropskih zemalja, na
ovogodišnji skup ljubitelja antičkog pozorišta svoje mlade predstavnike je poslao
i Tunis. Poslednjih godina, nastup je dozvoljen i studentima akademija dramskih
umetnosti.
Glavni cilj organizatora je da podstiče učenike, studente i mlade uopšte da
se bliže upoznaju s tradicijama klasične kulture, i to time što im omogućava
neposredno iskustvo u svim aspektima rada na pripremi predstave: od prevođenja
i adaptacije dramskog teksta, preko organizacije predstave, režije i glume, do
gledanja drugih predstava i učešća u kritičkim diskusijama koje ih prate. Zato
se veoma insistira na tome da učesnici tokom svog trodnevnog boravka na
festivalu prisustvuju svim drugim predstavama koje se u to vreme izvode, što
svake godine obezbeđuje čak tridesetak hiljada gledalaca. Prema propozicijama,
učesnici mogu izabrati bilo koju grčku ili rimsku komediju ili tragediju i
adaptirati je (dakle, i modernizovati) kako god žele. Takođe, omogućeno im je
da glume na maternjem jeziku, što ne znači – ako sam barem ja to dobro razumeo
– da im je zabranjeno da glume na grčkom ili latinskom. Ovo poslednje, gluma na
maternjem jeziku, ujedno je i poseban izazov, jer treba pronaći i naglasiti
druge metode komunikacije s publikom osim onih jezičkih. Predstava ne sme da
traje duže od 50 minuta.
Dobri Italijani plaćaju polupansion i prateće troškove na licu mesta gostujućim
učenicima i nastavnicima koji ih vode (max. komada dva), a svaka trupa treba da
se pobrine za putne troškove i produkciju predstave kako zna i ume. Odnedavno
svaki učenik plaća participaciju od 50 €. Toga ranije nije bilo, ali je kriza pritisla
svuda, pa i tu. Zbog krize i sve plićeg džepa, INDA je najavila da će učešće na
sledećem festivalu ograničiti na pedeset škola, koje će žiri odabrati među
prispelim prijavama.
Palacolo Akreide je, inače, sasvim lep izlet za klasičare. Nalazi se tik uz
lokaciju antičkog gradića po imenu Akrai, stare sirakuške kolonije za koju
Tukidid kaže da je osnovana 664. godine st. e. kako bi Sirakužanima čuvala leđa
s kopna. Grad usput pominju i Plinije, Diodor i drugi pisci, ali ne kao tačku
od posebnog značaja u bilo kom pogledu. Atraktivnim ga čine pozicija – na
padinama Hiblejskih planina, s pogledom na dolinu reke Anapo i masiv Etne na
horizontu – kao i veći broj arheoloških iskopina, uključujući i amfiteatar,
kome je lokalno stanovništvo nadenulo naziv „nebesko pozorište“. Pošto i sam
leži na padini, posmatraču se iz nekih uglova čini kao da lebdi između neba i
zemlje. Specifičnom ugođaju svakako će doprineti i brojna srednjovekovna zdanja
i srednjovekovno jezgro varoši sa krivudavim, uskim uličicama.
Koliko mi je poznato, dosad su iz naših škola na festivalu više puta
učestvovali učenici Filološke i Karlovačke gimnazije. Sledeće godine će sreću
opet oprobati učenici Filološke, njih desetak, uz pomoć i koordinaciju moje
malenkosti i profesorke Margarete Ljubisavljević. Poželite nam sreću u teškim
pregovorima s raznim prosvetnim instancama zemlje Srbije, koji nam predstoje
ako hoćemo da dođemo do svih neophodnih dozvola i finansijske potpore.
Da su manifestacije ovog tipa provereno dobar način da se učenici zagreju
za klasičnu kulturu mimo deklinacija i konjugacija pokazala je i interna
audicija koju smo nedavno održali u školi: na svaku ulogu javilo se po tri
učenika i konkurencija je bila izuzetno jaka. Pred nama su mahom defilovale
Antigone, Ismene i Kreonti, a tu i tamo našao se i poneki Prometej ili
Medeja. Učenici su očigledno uživali, žiri takođe, a tako bi valjda i trebalo
da bude u nekoj idealno zamišljenoj prosveti.
No comments:
Post a Comment